Climax – nihlistička metafora za moderno društvo
Climax (2018) kontroverzna je uspješnica afirmiranog francuskog redatelja Gaspara Noea čiji je rad definiran nedostatkom ustručavanja od bilo čega, pa tako i dugačkih scena silovanja, seksa i ubojstava. Oni koji ne mogu ići u korak sa slobodom djela ovoga redatelja zasigurno neće uživati ni u njegovom najnovijem projektu, baziranom na ne baš ugodnim događajima koji slijede nakon što skupina od 20 plesača jedne zimske večeri nakon probe u staroj školi nenamjerno popije sangriu koja sadrži LSD i postupno se pretvara u apsolutni kaos. No, za sve poklonike provokativne tematike prožete pornografsko-umjetničkim i horor vibracijama ovaj film bit će prava poslastica. U moru nepoznatih glumaca koje Noe okuplja stavljajući primarnu važnost na njihove plesne vještine, izdvaja se slavna Sofia Boutella čiji lik i dominira radnjom. Uzevši u obzir da njihovo osnovno zanimanje nije nužno gluma već ples, glumačka postava vrijedna je svih pohvala i svi njihovi odnosi i razgovori doimaju se posve realno a pažnja gledatelja u svakom je trenutku na samom vrhuncu jer je atmosfera same večeri izvrsno dočarana, čemu naravno pridonose specijalni filmski efekti kao i konstantna glazbena podloga ushićujućih elektronskih taktova. Šaroliku mladu plesnu družinu, koju je Noe birao tako da predstavljaju raznolikost francuskoga društvo, u prvom dijelu filma vidimo kako se neprimjetno stapa u brilijantno koreografiranu cjelinu koja vrevi erotskom, na trenutke čudnovatom sparnom energijom. Ono što ovaj film razlikuje od ostalih filmova koji tematiziraju upotrebu LSD-a je to da ne vidimo što se događa u glavama likova, nije zasnovan na onome što oni vide, već strogo na njihovim djelima, koja pršte nasiljem i beznačajnim seksom. Cijela glazbeno-plesna kohezija predstavljena na početku filma urušava se u drugoj polovici kada dolazi do postupne drogom utjecane dezintegracije dok se isprepliću svađe, ozbiljne tučnjave ali i strastvene orgije. Sve to govori kako Noe neizravno kritizira francusko društvo, a može se reći i društvo općenito, koje naizgled dobro funkcionira sve dok se ne pojavi nešto što u ljudima izazove zlobu, nekakav okidač, a to je u ovom slučaju LSD.
Anamarija Jelčić