Fadilj Abazi već se godinama bori protiv karcinoma jetre. U najtežim trenucima bolesti ključnu ulogu imaju bližnji. Šutjeti ili podijeliti svoje iskustvo radi potpore drugima?

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

“U životu sam uvijek imao ljude oko sebe koji su me voljeli i zbog njihove ljubavi sam uspio sve izdržati, pa tako i teške bolesti s kojima se borim posljednih nekoliko godina”, kaže 48-godišnji Fadilj Abazi iz Zagreba, domar u školi, koji se unazad četiri godine suočava s teškim tegobama kao posljedicama karcinoma jetre.

Nakon završene osnovne škole u Lučkom, srednju je završio u Zagrebu – Drvni obrazovni centar, stekavši zanimanje stolara.

“Vezano za bolest, mislio sam uvijek da se to događa nekima drugima. Međutim, nisam bio u pravu. Svakome se to može dogoditi pa tako se dogodilo i meni. Naime, osjećao sam se potpuno zdravim, radio sam, bavio se sportom. Živio sam jedan normalan život. I onda – u travnju 2012. godine osjetio sam naglo tupu bol ispod rebra na desnoj strani. Nisam tome pridavao neku važnost. Mislio sam da nije ništa strašno, da će prestati. Otišao sam liječniku tek nakon par dana, budući da bol nije prestajala. Upućen sam na ultrazvuk abdomena, za koji pregled sam relativno brzo dobio termin”, započinje opisivati prvi susret s bolešću.

Nakon medicinskog pregleda čekala ga je velika neizvjesnost, popraćena zamišljenim izrazom lica liječnice specijalistice.

“Vidio sam po njenom izrazu lica da nešto nije u redu. I nije bilo – ispostavilo se da je na ultrazvuku vidljiva izraslina na jetri, ni manje ni više nego 10×8 centimetara. Moram priznati da sam bio u velikom šoku. Pitao sam se: odakle, zašto, kako tako veliko?”, objašnjava svoj prvi susret s nalazima.

Kako se još uvijek nije točno znalo vezano za dijagnozu, naručen je za CT pregled, koji je ubrzo dobio.

“Nisam htio previše razmišljati o tome. Nisam mogao, jer bilo me s jedne strane strah, a s druge bio sam u velikom šoku. CT nalaz je ubrzo pokazao ono najgore – karcinom na jetri. Prihvatio sam to, jer nije bilo druge. Posvetio sam se liječenju, rekavši sam sebi: ‘Idemo dalje! Nema odustajanja!’ Najgore mi je bilo kako reći svojima doma, supruzi, bratu, sestri, prijateljima. Jako me boljelo, iznutra. Osjećao sam jaku duševnu bol”, prisjeća se.

IMG_20151201_174954 za Studosferu 27trav2016 Fadilj Abazi phKlaudijaKlanjčić

(photo: Klaudija Klanjčić)

Jedan prijatelj ostavio je poseban trag iz tih vremena, jer ostao je u cijelosti uz njega kad je doznao dijagnozu, pomažući mu na svakom koraku. Odmah ga je naručio u bolnici u Dubravi, u Zagrebu, pošto tamo radi kao medicinski tehničar. Bio mu je velika podrška kroz cijelo vrijeme prolaženja kroz najteže faze bolesti.

“Zahvaljujući tom prijatelju, dobio sam bolničko liječenje već 24. travnja 2012., radi što hitnijih pretraga. Biopsija jetre je pokazala da se radi o cholangiocellular karcinomu. Preostalo mi je čekati termin za operaciju”, nastavlja.

Nije mu bilo svejedno u tim trenucima, jer nikada se ne zna kako će završiti koja operacija. Puno je čimbenika koji mogu dovesti do pogoršanja. Unatoč svemu strahu, neizvjesnosti, smirio se i čekao presudni dan.

“Svima u obitelji je bilo jako teško. Bio je to šok za sve nas, jer u obitelji nitko nikada nije bolovao od te opake bolesti. Došao je i tada dugo očekivani dan – 29. svibnja, predviđen za operaciju, s time da sam par dana prije morao doći radi priprema i svih potrebnih pregleda. Saznao sam da će me operirati dr. Leonardo Patrlj, jedan od najboljih doktora, dok ga ja smatram nakon svega najboljim na čitavoj zemaljskoj kugli. Zaista je predivan čovjek. U trenucima kad je sestra prozvala moje ime za operaciju, prošao mi je cijeli život kroz glavu. Znao sam da će se moj život totalno promijeniti nakon operacije. Odvezli su me u operacijsku salu i dobio sam anesteziju. Sama operacija bila je zahtjevna i trajala je oko pet do šest sati, no na kraju sve je dobro prošlo. Glavno da sam preživio, sve drugo nije mi bilo važno. Drugi dan sam saznao da mi je odstranjena jedna četvrtina jetre, zajedno sa žuči za koju nisam ni bio svjestan da nešto s njome nije bilo u redu. Desetak dana boravio sam u bolnici i uistinu moram pohvaliti cjelokupno osoblje bolnice”, prisjeća se Abazi trenutaka vezanih za samu operaciju i nakon operacije.

Nakon toga uslijedili su dani kućne njege uz preporuku lagane ishrane, a kontrola i vađenje konaca bili su nakon osam dana. Kako je zaradio veliki ožiljak preko cijelo trbuha, oporavak je trajao preko dva mjeseca. Potom je morao obaviti pregled onkologa. Sreća u nesreći je da nije trebao primati kemoterapiju, odnosno zračenje, zbog čega je bio izuzetno sretan.

Morao je promijeniti brojne navike u životu i misliti na svoje zdravlje. Nije više smio jesti što je jeo do tada, a o alkoholu više nikad ne smije ni razmišljati, a kamoli da ga koristi. Kad je zdravlje i život u pitanju – ništa nije teško, samo da se preživi. Promjene u prehrani dovele su ga i do promjena u razmišljanjima. Potpuni oporavak nastupio je nakon sedam mjeseca, uz budno oko liječnika specijalista, te je nakon niza mjeseci bolovanja počeo ponovno raditi. Iz dana u dan počeo se bolje osjećati, nadavši se da je sve ono najgore iza njega. Ali, kako je rak jetre bolest koja ne spava, ubrzo se morao ponovno suočavati s tegobama. Na zakazanom terminu za CT, negdje u ožujku 2013. godine, nalaz je pokazao recidiv tumora.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

     (photo: Klaudija Klanjčić)

“Nisam bio šokiran tada, nego ljut. Ljut na samog sebe. Postavljao sam si pitanja na koja nisam znao odgovore. Kirurg je rekao da ponovno se mora operirati, da je to jedino što se može. Uvjerio me je – drugo mi nije bilo preostalo. Uz klasičnu medicinu, primjenjivao sam i alternativne metode liječenja, ulje kanabisa, razne sokove za imunitet, zelene sokove povrća i brojne druge biljne preparate. Druga operacija napravljena je 3. lipnja 2013. i tada sam ponovno prolazio sve što i prvi puta. Nije bilo lako, ali jednostavno sam se morao nositi s tim. Ponavljao sam si da ne smijem odustati, ne samo radi sebe, nego i radi svojih bližnjih. Kada sam vidio kako su se uplašili oko mene, od supruge do braće, sestara, nećaka, prijatelja, odlučio sam se boriti do kraja, dokle god budem mogao. I dan danas se borim. Ponovni oporavak je bio također težak, ali morao sam sve izdržati”, opisuje svoje iskustvo susreta s ponovnom bolešću.

Nakon svega, morao je kasnije pretrpjeti još dvije operacije, ali laparoskopski. Nisu ga otvarali, tako da je to bilo puno lakše za podnijeti. Prošao je kroz vrlo teško iskustvo života, kroz težak period, ali nije smio odustajati, morao je prihvatiti stanja u kojima se iznenadno nalazio. Kraju patnje još uvijek se nije naziralo – u prosincu 2014. ponovio se recidiv tumora na jetri, za što je bila potrebna klasična operacija. U bolnici u Dubravi već ga je osoblje dobro poznavalo, što mu je olakšavalo prilagodbu. Pogotovo šale, koje su ga nanovo dizale.

“Noć prije operacije otišao sam u kapelicu, koja se nalazi u krugu bolnice. Inače nisam vjernik, ali eto – nešto me privuklo. Rekao sam sebi pa zašto ne bi barem ušao. Pomolio sam se riječima: Bože, pogledaj me. Pa zar nije dovoljno patnje u mojem životu? Pogledaj moje bližnje, oni će patiti za mnom. Smrti se ne bojim, uzmi me ako je došlo moje vrijeme. Ako nije, pusti me da živim, ne nanosi mi više bol. Volim te, Bože, što god ti mislio o meni. Amen. Otišao sam na počinak. Lijepo sam spavao i ujutro sam bio spreman za operaciju”, objašnjava svoj susret s Bogom.

Nakon operacije bio je totalno iscrpljen, jer bilo mu je najteže upravo nju podnijeti, od svih koje je do tada prošao. Ništa nije jeo sedam dana radi probavnih tegoba.

Abazi se danas dobro osjeća, sretan što su zadnja tri nalaza uredna.

“Ne znam jesam li do kraja izliječen ili je to moja želja, ali vjerujem da ako imate želju, da se ona može i ostvariti. Inače ne volim govoriti o sebi, ali potaknula me jedna prijateljica, izuzetno pozitivna osoba koja me zaista nadahnula svojom snagom i voljom. Bit ću jako sretan ako ikome ovo moje životno iskustvo imalo pomogne na bilo koji način. Uspio sam sve do sada nadvladati zahvaljujući ljubavi ljudi oko sebe, na čemu sam posebno zahvalan”, završava svoju priču Abazi.

Ako imate svoju priču koju želite podijeliti u okviru studentskog projekta Per aspera ad astra, javite se na: potdoz@net.hr. Unaprijed hvala!

Klaudija Klanjčić

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.