HRVATSKA MOŽE, TREBA I ZASLUŽUJE BITI U POLUFINALU

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Siječanj je već tradicionalno postao mjesec rukometnih prvenstava. U siječnju 2018, Hrvatska kao domaćin kreće po jedino zlato koje joj nedostaje, ono s Europskog prvenstva. Ždrijebom je Hrvatska smještena u skupinu A gdje će svoje utakmice odigrati protiv Islanda, Švedske i Srbije. U slučaju prolaska, koji se i očekuju, Hrvatsku očekuje križanje sa skupinom u kojoj se nalaze Francuska, Bjelorusija, Norveška te Austrija.

Foto: Marko Lukunić / Pixsell

Na klupu reprezentacije, ponovno je zasjeo možda i najbolji hrvatski strateg, Lino Červar. S malo riječi, bez previše filozofija i sam je najavio da nas očekuje jedno od najuzbudljivijih i najtežih Europskih prvenstava do sada. Naveo je da se u uskom krugu osvajača može naći čak osam reprezentacija, a jedna od njih je zasigurno i Hrvatska.

Kao najveću prednost Kauboja na ovom prvenstvu vidim u raznovrsnosti vanjskih igrača. Na poziciji srednjeg vanjskog imamo Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića te Luku Cindrića. Upravo bi Cindrić trebao biti glavni pokretač momčadi. U Vardaru vuče konce, probojima i asistencijama i raznovrsnošću poteza podsjeća na trenutke i na Balića. Cindrić se nametnuo kao jedan od ključnih igrača u svom klubu, a to sad mora postati i u reprezentaciji, posebice zbog toga što Duvnjaka muče ozljede i pitanje je koliku će minutažu odigrati u maksimalnoj snazi.

Inovativnost i kreativnost koja polazi od srednjeg vanjskog, ključ je svakog kvalitetno odigranog napada i vodi do što manje tehničkih pogrešaka i do toga da nemamo nerezonsku igru. Osim toga, Duvnjak je bitniji u segmentima obrane jer naša 3-2- 1 ili 5-1 ne funkcionira na isti način ako on nije istureniji igrač. A u obrani mu na toj poziciji može pomoći i iskusni povratnik u reprezentaciju, Igor Vori. Hrvatska je poznato po čvrstoj i „muškoj“ obrani i tu ne
bi trebalo biti problema, posebice jer imamo i Gojuna koji igra samo u obrambenom segmentu. Kvalitetna obrana pomaže i vratarima koji onda lakše uspijevaju sačuvati mrežu, a protivnici su prisiljeni na nerezonske šuteve ili šuteve s vanjskih pozicija uz polufaul koji su golmanu puno lakši za obraniti.

Od Mirka Alilovića kao još jednog povratnika u reprezentaciju očekuje se mnogo, posebice zbog toga što na klupskoj razini ima visok postotak obrana po utakmicama i standardni je prvotimac. No, i tu imamo rezerve u liku Pešića i Stevanovića, a upravo se Stevanović na prošlom prvenstvu prometnuo u heroja mnogih utakmica.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Na poziciji lijevog vanjskog, također imamo tri igrača: Stipu Mandalinića, Halila Jaganjca te Marka Mamića. Šutevi s devet metara (ili malo udaljeniji) u slučajevima kada su nam zatvoreni proboji i proigravanja na crtu, odlučuju utakmicu. Mandalinić nakon ozljede polako podiže svoju formu u Zagrebu, a Jaganjac iako mlada nada hrvatskog rukometa, u makedonskom Metalurgu igra bitne role. Jaganjac bi na ovom prvenstvu mogao dobiti prave
šanse jer ga je upravo sam Červar doveo u Metalurg i zna njegove mogućnost i kako ih na pravi način iskoristiti. Mogućnost rotacija uvelike će Červaru pomoći u slučaju ozljede ili lošeg ulaska u utakmicu.

Najveći nedostatak mogao bi biti na poziciji desnog vanjskog. Iako i na toj poziciji imamo vrhnuske igrače poput Šebetića, Kopljara i Stepančića, upravo nam ta pozicija „kaska“ za ostalima. Smatram da takvi igrači, koji su šuteri i od kojih se očekuje skok šut s devet metara, ne trebaju tražiti prolaz do linije od šest metara, a naši se na to nekada pretjerano oslanjaju. To vodi do čestih probijanja, a i usporava našu igru. U tim situcijama, prodor prema liniji šest
metara, trebali bi tražiti, kao što Kopljar na trenutke dobro radi, da bi navukli još jednog igrača kako bi se stvorio višak. Tu su ključna brza i precizna dodavanja da bi se taj višak mogao iskoristiti.

Naša krila su već standardna, Horvat i Čupić s desne strane i Štrlek i Mihić s lijeve. O njihovim kvalitetama i mogućnostima bespotrebno je trošiti riječi jer znamo da se na njih može računati. Također, laki golovi iz kontri idu preko njih, i to vidim kao spas kad se pojave
umor i bezidejnost u napadu na postavljenu obranu.

Uz sve navedeno, vidljivo je da se od Kauboja može očekivati mnogo, a i Hrvati su takav narod da u sportu, a posebice rukometu, uvijek očekuju medalju bez obzira na sastav s kojim nastupamo. Mnogo vrsnih igrača, čvrsta obrana, kreativni napad te domaćinska „vatrena“ atmosfera“, elementi su za koje smatram da mogu Hrvatsku odvesti do uspjeha. Hrvatska može, treba i zaslužuje biti u polufinalu, a ako se sve kockice poslože, smatram da mogu osvojit jedino zlato kojem im nedostaje.

 

Mauro Paliska

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.