Intervju: Je li nebo Nebu granica?

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Branimir Norac novo je ime hrvatske kantautorske scene na kojoj se sakrio pod imenom Nebo Roza. Inače student klarineta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Branimir nam otkriva kako paralelno uspijeva živjeti u dva naizgled dihotomna umjetnička svemira – kantautorskom i onome klasične glazbe.

10168151_1101931589839712_8808587157465380369_nBranimire, za početak jedno tipično i izlizano pitanje: odakle ljubav prema glazbi i želja da se njome baviš?

Mislim da se ljubav ne događa svojevoljno. Moja ljubav prema glazbi je poput svojevrsnog Stockholmskog sindroma. Glazba me obuzimala i okruživala od samoga djetinjstva pa se ponekad osjećam da sam bio prisiljen baviti se njome. Povezanost glazbe i mene seže toliko daleko da više ne znam jesam li ja odabrao glazbu ili ona mene.

Kako to misliš bio si prisiljen baviti se glazbom, zvuči sadistički?

S obzirom da se moj otac bavio glazbom i da ju dan danas živi, od ranog djetinjstva sam bio okružen isključivo instrumentima. Ne sjećam se nijedne lopte ili predmeta koji nije bio povezan s glazbom. Moje prve igračke bile su upravo plastične frulice, saksofoni i gitare. Djetinjstvo igra ključnu ulogu u razvoju vlastitog identiteta tako da i danas razmišljam o glazbi kao o igri i kreaciji, svojevrsnom bijegu od zbilje.

Kada govorimo o igri, budući da studiraš na Muzičkoj akademiji, koliko ti klasična glazba daje prostora za igru izvan zapisanoga okvira? Je li nepostojanje mogućnosti izražavanja sebe uvjetovala tvoju pojavu na kantautorskoj sceni u drugom aranžmanu?

Mogućnost igre u interpretaciji klasične glazbe je perfidna i suptilna, ali ne i malena. Kantautorstvom sam se dijelom počeo baviti zbog toga što nisam bio dovoljno zreo da uvidim mogućnosti igre u klasičnoj glazbi. Odgovornost za to leži dijelom u mojim mentorima. S vremenom sam uvidio ludičke mogućnosti transformacije glazbene svijesti i povezivanja više naizgled različitih vrsta žanrova u glazbu s velikim G.

Zanimljivo je da kao kantautor nastupaš svirajući klarinetu sasvim ne srodan instrument. Kako si se odlučio za gitaru?

Gitara je u moj život došla s pojavom puberteta. Shvatio sam da cure sigurno neću impresionirati svojim sviranjem klarineta kojeg je tek pojava Spužva Boba popularizirala. S druge strane, uvijek sam želio svirati instrument na kojem je moguće svirati višeglasje, koji bi mi pružio više mogućnosti za izražavanje. Gitara, koja je bila sastavni dio invetara stana u kojem sam živio, bila je logičan izbor.  Prvih par akorda me naučio otac, ostatak sam tehnike sviranja naučio sam, kroz istraživanje, igru i promatranje velikih gitarista poput Hendrixa.

Na sceni se pojavljuješ u siječnju 2015, nastupom na HR Demo-u. Od tada si postao stalan suradnik poznatih imena poput Denisa Katane12112265_977968615559110_5935343358586341386_nca, Radost!, a pozornicu si dijelio sa gotovo svim relevantnim akterima hrvatske indie scene. Ove godine diplomiraš pa nas zanima koji su ti daljnji planovi po pitanju glazbene karijere?

Koji su planovi uopće mogući u zemlji poput Hrvatske? Pogotovo u polju kulture? Svakako se namjeravam nastaviti kreativno izražavati i unaprijeđivati svoje sposobnosti kao klasičnog glazbenika. Imam potrebu ljudima prenijeti dio svoje životne energije, a glazba je moj život. Ono što sa sigurnošću mogu obećati je moja prisutnost u glazbenom svijetu.

Branimira (Nebo Roza) poslušajte na ovom linku i uživajte u savršenom soundtracku za proljeće.  https://www.youtube.com/watch?v=RgW-AW6EF8I&nohtml5=False

Ema Pavlović

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.