KAZALIŠTA OBILJEŽAVAJU SVOJ DAN

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Diljem svijeta se već tradicionalno u proljeće obilježava Svjetski dan kazališta, a ove godine kazališta su svoj dan proslavila u ponedjeljak, 27. ožujka 2017. godine. Zahvaljujući inicijativi Međunarodnog teatarskog instituta ITI, ove kulturno umjetničke ustanove svoj dan slave još od 1962. godine, pa je tako jučerašnje slavlje bilo 55. jubilarno slavlje.

foto: www.commons.wikimedia.org

foto: www.commons.wikimedia.org

Svake godine na ovaj dan izabrani istaknuti kazalištarac odašilje poruku kojom podsjeća svijet na vrijednost kazališta, na njegove začetnike i povijest te njegovu važnu ulogu u svakodnevici. Ovogodišnju čast pisanja međunarodne poruke ima cijenjena, francuska kazališna i filmska glumica Isabelle Huppert koja naglašava da se “kazalište uvijek iznova diže iz pepela” tako što se “najsuvremeniji komadi napajaju prošlim stoljećima, najklasičniji repertoari postaju moderni svaki put kad ih iznova postavljamo”.

Zatim se prisjetila prvih govornika poput Jeana Cocteaua i Laurencea Oliviera kojima je pripala čast započeti tradiciju održavanja Svjetskog dana kazališta, a istu čast koju ona kao dosad osma žena prenosi dalje. “Dok ovo govorim, ja nisam ja, nisam glumica, ja sam samo jedna od tako mnogo osoba zaslužnih za to da kazalište i dalje postoji. To je na neki način i naša zadaća. I naša potreba, da tako kažem: nismo mi zaslužni za to što kazalište postoji, puno prije zahvaljujući njemu postojimo mi” kazala je Huppert.

foto: commons.wikimedia.org

foto: commons.wikimedia.org

U očuvanju tradicije, pridružilo se i ove godine Hrvatsko društvo dramskih umjetnika koje je za autora naše poruke odabralo velikana hrvatske glumačke scene, redatelja Georgija Para. Njegova poruka, iako napisana 2001. godine, u cijelosti opisuje današnje stanje u hrvatskom kazališnom životu, posebice kada kaže da “naše hrvatsko danas i ovdje na buran se način odražava na svim razinama kazališnog života, od političke (ekonomske, društvene, medijske) pa sve do profesionalne i umjetničke”.

Već je tada Paro govorio o potrebnom jedinstvu i međusobnom poštovanju, napominjući da smo “povijesno zakoračili u demokraciju dok na razini svijesti još uvijek robujemo posljedicama totalitarizma… Tako naša neslaganja često prerastaju u netrpeljivost, a naša isključivost, kao recidiv monološke svijesti, onemogućuje dijalog”.

Rješenje nesuglasja vidi u kazalištu jer je ono dijalog “i to ne samo onaj na pozornici već i na relaciji scene i gledališta. Upravo zato kazalište bi danas moglo i moralo odigrati ljekovitu i odgojnu ulogu u promicanju i njegovanju kulture dijaloga”. Njegove riječi nam danas mogu poslužiti kao vodilja, a jučerašnji dan kao podsjetnik na ljekovitost koju kazalište kao umjetnost ima, ali čiju vrijednost nerijetko zaboravljamo.

Karla Vidović

Save

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.