Neklasičan posao pun kreativnosti

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Ako ste se ikad željeli baviti nekim kreativnim poslom i „biti sam svoj šef“, ovaj bi posao mogao biti savršen za vas. Kakvim se poslom bavi, objašnjava nam Igor Weidlich, slobodni umjetnik. Igor je po struci novinar, ali klasičan posao nikad nije bio za njega.

 

foto: Igor Weidlich privatna galerija

Što zapravo znači biti slobodni umjetnik? 

Slobodni umjetnik je zakonski reguliran status koji može dobiti svaki građanin naše zemlje koji svojim umjetničkim djelovanjem pokaže određenu vrijednost koju potvrđuje struka. Dakle, ne može svaki umjetnik biti slobodni umjetnik. Slobodni umjetnik je nešto kao da si, nakon što si se već dokazao, službeno samozaposlen kao umjetnik, odnosno nemaš drugog poslodavca, a honorari koje privređuješ dolaze većinom od autorskog rada. Dakle to je način na koji umjetnici koji nisu dio neke kulturne institucije, odnosno nisu stalno zaposleni, imaju uređen status koji uključuje doprinose, zdravstveno… što u ovom slučaju za umjetnika pokriva država. Neki kažu da je to „socijalni status“ jer omogućuje umjetnicima koji su samostalni na „tržištu“ tek minimum neke socijalne sigurnosti, ali ja se tu ne bih složio jer je to kudikamo više od onoga što imaju „slobodni novinari“ da ih tako nazovem, honorarci koji su sve češći u medijskom svijetu, a nemaju ni približnu zaštitu kao slobodni umjetnici. Recimo, autorski ugovor slobodnog umjetnika oslobođen je davanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a tu je i porezna olakšica koja omogućava da neto isplate honorara budu nešto „izdašnije“.

 

Kako se postaje slobodnim umjetnikom? Postoje li neki uvjeti?

Postoje prilično jasni uvjeti, potrebno je Hrvatskoj zajednici slobodnih umjetnika, koja okuplja sve strukovne umjetničke udruge, predati zahtjev i dokaze o umjetničkom radu unatrag pet godina i to točno prema strogim kriterijima za svaku umjetničku granu. Uz to, potrebno je predati i mišljenje strukovne udruge koja te isto tako prethodno mora primiti u svoje redove na temelju raznih kriterija i rada, što je u mom slučaju bilo Hrvatsko društvo dramskih umjetnika. A kad HZSU da svoje mišljenje o pojedinom kandidatu, onda sve to mora potvrditi i ministar ili ministrica kulture. Procedura, dakle, traje neko vrijeme. Ja sam zahtjev predao u ožujku, a potvrdu o primanju u članstvo primio sam u prosincu.

foto: Igor Weidlich privatna galerija

 

Kako si se ti odlučio za to? 

Odlučio sam se iz jednostavnog razloga. Kao prvo, u svojoj dosadašnjoj karijeri odustao sam od traženja „stalnog“ poslodavca te sam se već etablirao kao freelancer i u novinarstvu, i u kazalištu. HZSU mi je mogao ponuditi ono što mi recimo HND nije mogao – konkretan status i konkretne porezne olakšice za moj rad. Kad si na tržištu rada kao slobodnjak u bilo kojem sektoru svoja prava moraš gledati na poduzetnički način. Ali uz takav strukovni status se ne možeš „opustiti“, nego moraš i dalje donositi određene rezultate i kvalitetu, jer samo ti to može i zajamčiti zadržavanje stečenih prava i statusa. S druge strane, moraš biti i dovoljno financijski i poslovno pismen da bi ti rad bio što je više moguće olakšan. HZSU je za mene bio izvrstan put da barem svoj umjetnički rad pravno uredim jer znamo koliko birokracija može biti naporna u našoj zemlji, toliko da bi zbog nje sigurno patila sama umjetnost – birokracija ubija kreativnost.

 

Čime se sve baviš kao slobodni umjetnik?

Po struci sam, inače, novinar. Dugo sam radio kao novinar i urednik u Vjesniku, neko vrijeme sam radio i u PR-u. Sad radim s mladim snagama novinarstva kao glavni urednik Globala. Na koncu, novinarstvo mi je temeljna struka. Ali cijelo to vrijeme, u stvari još od srednje škole bavim se i kazalištem, prvo amaterski, a radom sam došao i do profesionalnih projekata. Ponajviše sam se isprofilirao na žanru mjuzikla, za što kod nas nema mnogo stručnjaka. Pokazalo se da je praksa najbolje obrazovanje jer sam do sada imao priliku kao dramaturg raditi na zaista velikim produkcijama, kao što su „Crna kuća“ koju je vidjelo 50.000 ljudi ili „Pacijenti“ koji su već devet puta napunili Lisinski. No radio sam i neke manje projekte, kao što je adaptacija i režija monokomedije „Političar“ koja trenutačno igra diljem Hrvatske sa Slavkom Sobinom u glavnoj ulozi, a ne tako davno postavio sam i autorsku predstavu „Loptice“. Često surađujem s redateljem i koreografom Igorom Barberićem, koji je i sam freelancer, a i što se tiče produkcije, najviše surađujem s nezavisnom produkcijom – B GLAD Produkcijom. Sve je to nekako nezavisno i izvan „klasičnih“ okvira rada kakav bi bio u nekoj instituciji, ali tu su i mnoge čari jer svaki projekt koji radite radite s punim srcem i punim plućima, bez fige u džepu i okretanja očima zato što ne volite poslodavca. Sad radim na više umjetničkih projekata istovremeno za koje se nadam da će također u bliskoj budućnosti ugledati svjetlo dana.

foto: Igor Weidlich privatna galerija

 

Koje su prednosti slobodnog umjetnika u odnosu na neki klasičan posao, a koji su nedostaci? 

Tek sam nekoliko mjeseci u životu radio klasični posao, od 9 do 5 ili nešto slično. Čim sam shvatio da mi je muka otići na posao, dao sam otkaz. Takav posao više ne bih mogao raditi. Gledam stalno kako ljudi kukaju jer su im poslodavci nepravedni, a nitko ništa ne poduzima i tako do penzije. To nije život. Ako je moj rad u mojim rukama, bilo novinarski ili umjetnički, onda sam odgovaram za svoje rezultate, ne mogu se skrivati iza nekog poslodavca. Samim time je odgovornost veća, ali je veći i osobni rast. U svijetu slobodnjaka ili si kvalitetan pa imaš posla, ili radiš samo da odradiš pa onda možeš i očekivati angažmane „na kapaljku“. Svaki neradni dan ti je ujedno i neplaćen dan, nema plaćenog odmora, ni zaštite kakve osiguravaju kolektivni ugovori ili sindikati, nema ni uskrsnica, božićnica i sličnog. Ali u jednom trenutku, kad se čovjek okrene oko sebe, većina ljudi koji imaju „klasičan“ posao i sve te brojne beneficije, ne izgleda sretno. Sreća i napredak sigurno ne leže u sigurnosti, nego u rizicima i izazovima koje pojedinac prihvaća i zbog kojih raste i uči. Definitivno nije lako, ali kad si slobodnjak – onda ti granica nije zaslužena penzija. Onda ti je samo nebo granica. Pa izbor s te strane nije težak, pogotovo kad se baviš umjetnošću i kreativnim radom.

 

Željka Škreblin

 

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.