Nova era Spursa

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Godina je 2016., San Antonio Spursi započinju šestu utakmicu polufinala Zapadne konferencije. Rezultat je 3:2 za njihove protivnike, Oklahoma City Thunder. Otprilike dva sata kasnije s terena izlazi Tim Duncan, uzdignute ruke, uz ovacije publike u Oklahoma Cityju. Duncan i njegovi Spursi poraženi su i čeka ih pet mjeseci pauze do početka iduće sezone. Nitko nije znao da je Tim Duncan odigrao posljednju utakmicu u karijeri. Nakon 19 godina u istom gradu, s istim trenerom, Greggom Popovichem, popularni The Big Fundamental otišao je u mirovinu.

Upravo je Popovich često ponavljao kako je pravi vođa i boss cijele organizacije zapravo mirni i povučeni Timmy. Nakon njegova odlaska isplivale su priče koje se nisu mogle niti zamisliti u prijašnjih 19 godina. Prvo je LaMarcus Aldridge, krilni centar Spursa, zatražio odlazak nezadovoljan ulogom u momčadi. Potom je veteranski playmaker Tony Parker „bocnuo“ Kawhija Leonarda jer je smatrao da potonji lažira teškoću ozljede, iako je cijela priča bila prenapuhana i izvučena iz konteksta. Međutim, Leonard, koji se kroz godine promovirao u pravu zvijezdu i ponajboljeg krilnog igrača lige, Parkerovu izjavu nije shvatio kao zafrkanciju. Prosjedio je gotovo čitavu prošlu sezonu i onda slijedi prava „bomba“. Leonard želi otići, Popovich ga šalje u Toronto, a zauzvrat dobiva DeMara DeRozana, beka stare škole, ali upitnih obrambenih sposobnosti.

Kao šlag na tortu stiže vijest o odlasku Parkera u Charlotte, a legendarni Manu Ginobili pridružio se Duncanu u mirovini. Veliki trojac Duncan-Parker-Ginobili, trojac s najviše pobjeda u NBA ligi, trojac koji je u 14 godina zajedničkog igranja osvojio četiri naslova i stvorio kulturu pobjeđivanja i zajedništva te udario temelje za budućnost Spursa, i službeno je otišao u povijest.

I kad su svi mislili da bi ova sezona konačno mogla biti TA sezona u kojoj će Spursi izvisiti iz doigravanja, Popovich još jednom pokazuje da je najbolji trener lige. U momčadi bez pravog playmakera, daje loptu u ruke DeRozanu, ovaj uzvraća sjajnim napadačkim brojkama i požrtvovnom igrom u obrani. U vrijeme pisanja teksta Spursi imaju omjer 7-4 i četvrta su momčad Zapada. Aldridge i DeRozan sjajno se nadopunjuju, a ostatak momčadi, kao i inače, odrađuje sve zadatke koje Coach Pop nametne. San Antonio više ne igra košarku prepunu kretnji i dodavanja kao prije četiri godine, u vrijeme posljednjeg naslova, jer se Popovich uvijek prilagođava igračima. Kad je preuzeo momčad prije 22 godine, sve je išlo preko Duncana. Sredinom prošlog desetljeća pustio je Parkera i Ginobilija da kreiraju akcije, slijedilo je opisano razdoblje koje se može usporediti s Barceloninom nogometnom momčadi iz ere Pepa Guardiole – dodavanje, dodavanje i dodavanje. Dolaskom Aldridgea i DeRozana sustav je promijenjen u njihovu korist. Izolacije i duge dvojke. Funkcionalnost je najvažnija, a zasad sustav funkcionira.

Spursi su postavili zlatni standard. Već 21 godinu nisu propustili doigravanje. Prilagođavaju se vremenima. Sve je lakše kada imate igrače koji prihvaćaju trenerove zahtjeve, ali u isto vrijeme i trenera koji se zna prilagoditi igračima u situacijama koje to traže. I zato su, unatoč novim licima, Spursi i dalje oni stari Spursi.

 

Karlo Plazina

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.