PREGLED TJEDNA: Tanka je granica između ljubavi i mržnje, a tek između dekadencije i uspona vrijednosti

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Misli lokalno, djeluj globalno. Rečenica koja svojim smislom itekako može promijeniti stvari nabolje…samo kao i većina teorije u praksi se izreke nerijetko izobliče, izrabljuju, slobodno interpretiraju. Već kad bismo bacili pogled na prethodni tjedan, primjetili bismo da su misli i djela posve drugačiji kod pojedinaca, baš kao i doživljaj lokalnog, odnosno globalnog. I dok je velika većina situacija stvar vlastite percepcije kojom odlučujemo biti bolji, odnosno gori ili prihvatiti stvari kao bolje/gore, vrijedi se zapitati: Jesmo li kao društvo na vrhuncu društvenog uspona ili na vrhuncu još jedne povijesne dekadencije?
Dekadentnost se oduvijek voljela pripisivati povijesnim vremenima, pri čemu su Rimljani, kao i srednjovjekovni vladari titulu razvratnika najčešće nosili. O njihovim djelima i nedjelima pisali su se udžbenici, memoari, ali i prenosile pojedine legende koje volimo spominjati i danas. I dok se na pojedine poteze ondašnjih uglednika gleda kao na nešto – nemoralno, zaostalo, tiranski, hedonistički ili jednostavnije rečeno „van svake pameti“, iza leđa nam se prišuljala sjena posljedica modernog društva.

Izvor: hoocher.com

Izvor: hoocher.com

Na globalnoj razini ostvarili smo tehnološke i diplomatske uspjehe, ali i dekadenciju svoje vrste pa smo istu potrpali u još jednu poraznu statistiku – Prema izvješću Ujedinjenih naroda i UNICEF-a, prošlu godinu smo uz novogodišnje proslave i opijate zatvorili sa najgorom godinom za djecu. “U dosad najgoroj godini konflikta, ubijanje, sakaćenje i regrutiranje djece dramatično se povećalo” – crno na bijelo urezalo se u priopćenje UNICEF-a. Pa je tako na ratnim područjima, poput onih u Siriji više od 2500 djece doživjelo direktno nasilje, smrtno stradalo ili pak vojno regrutirano. Čak 255-ero djece svoj život je izgubilo u ratom okruženim školama. A sve navedeno je statistika koja se mogla upisati isključivo dostupnim podacima pa je za pretpostaviti da je ova brojka samo mali dio stvarne statistike. (izvor: UNICEF)
S jezom u očima prepustili smo državnicima da oštro osude takvu statistiku i učine sve što je u njihovoj moći da se ovakav scenarij više nikome, osobito djeci ne dogodi. I dok se u golemim konferencijskim dvoranama osmišljala taktika humanitarne pomoći, pogled smo kao razvijene zemlje s ovih „manje civilizacijski naprednih“ okrenuli. S druge strane dočekala nas je Somalija.
2017. je godina. U sferi Lijepe naše pojam hrane trenutno se veže uz propadanje veleprodaje, točnije koncerna Agrokor koji nam je omogućavao dostupnost tek dijela golemog prehrambenog opusa u prodavaonicama dobro znanim nam kao Konzum. Već dva tjedna s naslovnica ne silaze izjave državnika, ruskih investitora i svih onih koji taj isti koncern pokušavaju spasiti. Jer ipak je riječ o 60 tisuća radnih mjesta. I dok ćemo se na ovu temu vratiti bitno je na ovu brojku 60 tisuća nadovezati drugu – čak 3 milijuna stanovnika Somalije strahuje hoće li im posljednji obrok uopće stići na stol. Suša i glad u državi dosegnuli su toliku razinu da je somalijski predsjednik Muhamed Abdulahi Muhamed morao proglasiti stanje „nacionalne katastrofe“. Najgore od svega za ovu državicu koju su izmorili sukobi, kolonizacije, a samim time i nemogućnost da napreduje s ostatkom svijeta jest činjenica da je identičan scenarij proživjela svega prije 6 godina. Tada je od gladi umrlo 250.000 ljudi. Zbog kaotičnosti situacije, ali i skromnih mogućnosti države u aktivno stanje vratile su se bolesti poput kolere i boginja.

Izvor: hiiraan.com

Izvor: hiiraan.com

Upravo ovim globalnim problemima dolazimo do nama najbližeg. Nama, modernim demokracijama koje smo istu pokušale nametnuti ovim u našim očima zaostalim zemljama prije kojih 17-ak godina, ali pod našim uvjetima i našim utjecajima, dekadencija demokracije i kapitalizma obila se o glavu. Na najmanje očekivan, bolan, zasad nezaustavljiv način. Imigrantski val nije tema tjedna, ali globalna svakako već duže vremena jest. Imigrantski val pitanje je dekadencije koje ruši sve barijere, a odgovor za obje strane zasada je teror. I dok se ratovi, privremeni prestanci otvorene vatre, glad, pitanje budućnosti država poput Sirije, Libije, Egipta, Iraka, Irana protežu nad tim nama stranim i manje poznatim kulturama, pitanje terorizma nadvilo se nad glave modernog, zapadnjačkog svijeta.
Još jedan napad, ovaj put u Londonu stavio je na kušnju naše kulturne, političke, društvene vrijednosti. Pet izgubljenih života i na desetke ugroženih podsjetilo nas je da smo razvili društvo koje naizmjenično stavlja na stol granice liberalizma i umjerenog konzervativizma, ne znajući može li postojanje komercijalizacije, multikulturalnosti, tehnologizacije, multiideologije i svega što podrazumijeva prefiks multi opstati. Zasad se ne predajemo, no rješenja za ovakve brazde i ispade društva nemamo.

Izvor: Twitter

Fotografija zbog koje se podijelila javnost, djevojka napadnuta zbog svoje etničke i religijske pripadnosti i optužena za nehumanost, u njenoj izjavi prema javnosti djevojka je bila u stanju šoka jer se tokom napada nalazila na mostu. (Izvor: Twitter)

HRVATSKA U NEKOM POSVE DRUGOM SVIJETU
A kako i ne bi smo bili? Baviti se ovako opsežnim, teškim pitanjima može se onaj tko je pod a) zatečen unutar problematike ili pod b) onaj tko je svoje dvorište itekako pomeo. Članica smo Europske unije – trenutno najvišeg demokratskog saveza ovih prostora, suverena država već malo više od 25 godina (izvor: dnevnik.hr), članica smo NATO saveza, turizam nam cvate. Ali smo isto tako još uvijek u fazi nastanka demokracije, opterećeni prošlošću, fokusirani na sebe do razina narcisoidnosti, koruptivno aktivni, nepotizmom superaktivni, prosvjedno inertni, društveno konzervativni, gospodarski u gorem državnom minusu nego pojedinci na American kartici, sami sobom nezadovoljni i najvažnije – skloni ekskluzivnoj političkoj „mi ćemo“ retorici i „kuku lele“ raspravama.
Iz pojedinih pogleda međunarodnih politika uvijek ćemo i biti „iza“ u provedbi popularnih ideoloških modela, čisto zato što smo normativno kao narod postojeći, ali empirijski neusklađeni.
Pa smo tako ovaj tjedan još uvijek na spašavanju spomenutog Agrokora, riječima bivšeg ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića „posljedici loše privatizacije“, pojma koji nas progoni gotovo jednako kao i pitanje nepotizma i loše unutarnje infrastrukture državnih službi. Otvorili smo i novi aerodrom Franjo Tuđman sa čak 1100 parkirnih mjesta i kapacitetom za brojne letove, ali logo još nismo za isti izmislili. Bavimo se pitanjem izgreda na utakmicama, no dan prije incidenta na spornoj slavili smo bakljade na trajektima nazivajući ih – spektaklima. I to su samo dijelići državnih zavrzlama, obojeni skupljim plinom, novom utakmicom bez izgreda, potpisivanjem Rimske deklaracije sa još 26 ostalih država i televizijskim show programom.

http://giphy.com/gifs/3ohze0TPjaYK9mug3S

I dok se oporba i vladajući svađaju tko će spasiti „tjedne akcije u Konzumu“, lokalno smo zapeli na izborima. „Još smo mi i dobri“ reći će pojedinci, pogledajte samo primjere okolnih zemalja jugoistočne Europe… pa u tom tonu teče i predizborna kampanja. Od gradonačelnika Milana Bandića dobili smo u Zagrebu ZET-ove vozne karte za svega 4 kune, i iako nam svima odgovaraju nikome nije jasno gdje su se prije skrivale. Nastavili smo i u revijalnom tonu s fontanama, no ovaj put smo veličinu istih pomalo pogriješili. Pa smo i to prepravili. Ne kažem da drugi kandidati ne bi bili osebujni u kampanji da nisu već na gradonačelničkoj poziciji, ali pitanje dekadencije ne pita za pojedinca već za sveukupnost. Na samom otvorenju fontana, malo smo se društveno i pomokrili uz simboliku „Jel’ smo se (za) ovo borili?“, a autor mokrenja svoje djelo je pojasnio nedostatkom vodovoda u pojedinim dijelovima grada i svesrdnim gradnjama fontana.

Bilo je tu i nastavka suđenja „entuzijastima lova na divljač“ u slučajevima Remorker, gašenje Hrvatskih studija, crne kronike,kao i izmjena u Zakonu kaznenog postupka. No, sve u svemu planet Hrvatska bio je preokupiran našom šarenom svakodnevicom i ovaj tjedan.
DEKADENCIJO NAŠA SVAGDAŠNJA
I tako pomalo zatvaramo još jedan tjedan. Mi napredni, mi razvijeni, mi drugačiji, mi demokratskiji, mi slobodniji. Govoriti da je sve negativno i usmjereno ka’ destrukciji preslobodan je i preopasan izraz s kojim se ne treba ni zaigrati…riješenje tražiti u samo jednoj analizi gotovo je i uzaludno. No, priznati barem za početak da je dekadencije bilo i da je ima trenutno i previše možda, ali samo možda je prvi korak promjene. Kao i u svakom procesu progovaranje i analiziranje i više je nego poželjno, zato smo i ovdje, ali uz nju potrebna je i akcija. Jer je pasiva očekivanja progutala društveno djelovanje, a privid napretka zagušio globalni uspjeh. A kao i uvijek trebamo krenuti od sebe, jer je vlastitu dekadenciju najteže ugasiti, a ona je velik dio promjene.

 

EMA BAŠIĆ

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.