[Studosferin komentar] Stipe Miočić – na pragu besmrtnosti

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Prije trideset i pet godina u gradu Euclidu (američka savezna država Ohio), u obitelji hrvatskih iseljenika Bojana i Kate, rodio se Stipe Miočić. Već od najranije dobi Stipe je pokazivao veliki interes za bavljenje sportom, a tijekom svog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja bavio se kuglanjem, plivanjem, nogometom, američkim nogometom, bejzbolom i hrvanjem. Svoje obrazovanje nastavio je na američkim fakultetima, a usporedno s tim, nastavio je i svoj sportski razvoj. U tom razdoblju bavio se bejzbolom, hrvanjem, boksom i tajlandskim boksom te pritom ostvarivao zapažene rezultate u američkoj sveučilišnoj konkurenciji i dao jasno naslutiti kako će njegova sportska ali i sveukupna
budućnost biti neodvojiva od borilačkih sportova.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Nakon zapaženih nastupa u najjačoj hrvačkoj diviziji američke sveučilišne sportske asocijacije (NCAA) i osvajanja clevelandskog izdanja Golden Glovesa, odnosno nastupa u četvrtfinalu Golden Glovesa na nacionalnoj razini, Miočić je učinio iskorak i ušao u
profesionalne vode mješovitog borilačkog sporta. Svoju prvu profesionalnu borbu odradio je pod okriljem NAAFS organizacije početkom 2010. godine protiv Coreya Miullisa kojeg je nokautirao nakon sedamnaest sekundi, a nedugo potom nokautirao je i Paula Barrya u borbi koja se održala u sklopu turnira Moosin: Gods of martial arts. Do polovine 2011. godine odradio je još četiri borbe unutar NAAFS organizacije i upisao četiri nove pobjede što ga je
dovelo do naslova prvaka teške kategorije te organizacije. Čelnci NAAFS-a tada ne uspijevaju pronaći ravnopravnog protivnika za Miočića u cijeloj saveznoj državi Ohio i svima postaje jasno kako je vrijeme za novu razinu njegovog borilačkog razvoja.

Potpisivanje ugovora s najjačom organizacijom slobodne borbe na svijetu, UFC-om, dogodilo se 15. lipnja 2011. godine, a već u listopadu iste godine Miočić je pobijedio Joeya Beltrana jednoglasnom odlukom sudaca. Težinu Stipinih ruku osjetili su zatim Philip de Fries i Shane del Rosario koji su bili nokautirani u prvoj, odnosno drugoj rundi. Tada, u rujnu 2012. godine, dolazi do borbe sa Stefanom Struveom koja će predstavljati jedan od ključnih trenutaka u daljnjoj Stipinoj karijeri. Naime, borbu sa Struveom je nesretno izgubio, ali je iz iste izvukao sve potrebne pouke i u borbama koje su uslijedile svima jasno dao do znanja kako je sposoban doći čak i do samog vrha teške divizije UFC-a. U lipnju 2013. godine, gotovo devet mjeseci nakon poraza od Struvea, Stipe Miočić je u savršenoj demonstraciji boksačke moći deklasirao Roya Nelsona (koji je pretrpio čak 437 Stipinih udaraca) i jednoglasnom se odlukom sudaca vratio na pobjednički kolosjek UFC promocije.Jednoglasnom odlukom svladao je i Gabriela Gonzagu, da bi potom nokautirao Fabia Maldonada i osigurao si borbu za pojas protiv Juniora dos Santosa u prosincu 2014 godine.

Borba za pojas između Juniora dos Santosa i Stipe Miočića može se okarakterzirati kao sveopći rat u oktogonu između dvojice, u tom trenutku, najubojitijih udarača teške divizije UFC-a iz koje je JDS izašao kao pobjednik, ali vidno oštećeni pobjednik koji je i sam priznao da nikad u životu nije osjetio težinu udaraca kakvu posjeduje Stipe Miočić. Taj poraz, kao i poraz od Stefana Struvea, učinit će Stipu motiviranijim i odlučnijim borcem nego ikada
prije u njegovoj karijeri. Svoju odlučnost i kvalitetu demonstrirao je već u slijedećoj borbi u svibnju 2015. godine kada je četiri runde devastirao legendarnog Marka Hunta, da bi u petoj okončao njegovu agoniju – tehničkim nokautom. Nakon Hunta, stradao je i iskusni Andrei Arlovski koji je nakon 54 sekundi bio nokautiran i posramljen, bez ikakve šanse za bilokakvim drugim epilogom borbe osim tog viđenog. Vezane uvjerljive pobjede nad dvojicom velikana mješovite borilačke borbe osigurale su Stipi ponovnu borbu za pojas teške kategorije, ali ovaj puta protiv preporođenog Fabricija Werduma na UFC-u 198 u Brazilu.

U svibnju 2016. godine, u brazilskoj Curitibi, Stipe Miočić efektnim je udarcem nakon manje od 3 minute borbe nokautirao Fabricija Werduma i šokirao 40 000 pretežito brazilskih navijača u dvorani, ali i dobar dio višemilijunskog PPV auditorija. Postao je novi
prvak teške divizije UFC-a i svekolikom borilačkom svijetu odaslao poruku kako tu titulu ne namjerava olako ispustiti. Nešto manje od četiri mjeseca nakon toga, u domaćinskoj atmosferi svoga rodnog Clevelanda, Stipe je nokautirao i „strašnog“ Alistaira Overeema i obranio pojas u borbi koje je obilježilo Overeemovo bježanje glavom bez obzira po oktogonu od uvjerljivo najteže šake UFC-a. Prije šest mjeseci, u svom posljednjem nastupu dosad, Miočić je, nakon
dvije minute i dvadeset dvije sekunde, nokautirao jednog od dvojice svojih sportskih dužnika – velikog Juniora Dos Santosa. Ta pobjeda dovela ga je na sam prag besmrtnosti u okvirima borilačkog sporta. Stipe Miočić izborio se za priliku da postane prvi čovjek u povijesti UFC organizacije koji je tri puta obranio pojas prvaka teške divizije UFC-a. Sljedeći Stipin protivnik još nije poznat, a među potencijalnim imenima spominju se Francis Ngannou, Alistair Overeem, Fabricio Werdum, Alexander Volkov, ali i Daniel Cormier i neki drugi.

Stipe Miočić, dakle, u 7 je godina od potpunog anonimca s naglašenim sportskim afinitetima došao do profesionalnog naslova prvaka teške kategorije u daleko najprestižnijoj organizaciji slobodne borbe na svijetu i na korak do treće, povijesne, obrane tog istog naslova prvaka. Ovaj vatrogasac i medicinski tehničar clevelandske hitne službe na mala je vrata ušao u svijet slobodne borbe i u kratkom vremenu nepovratno promijenio odnose moći u UFC-u u svoju korist. Nadljudski treninzi, predani rad, apsolutni fokus i sposobnost za brzim upijanjem novih borilačkih znanja osigurali su Miočiću da nezaustavljivo raste iz borbe u borbu i
zadominira teškom divizijom UFC-a kao nijedan borac prije njega. Mišljenja sam da neće propustiti životnu priliku da se upiše u povijest UFC-a, ali i borilačkog sporta općenito jer je više puta dokazao da je čovjek kojeg ne zanimaju jednokratna dostignuća i da apsolutno ništa ne propušta slučaju, a njegov nestvarni sportski momentum daje mu intenzivan vjetar u leđa.

Posljednjih pet vezanih pobjeda protiv najteže artiljerije UFC-a Marka Hunta, Andreia Arlovskog, Fabricija Werduma, Alistaira Overeema i Juniora Dos Santosa (od kojih je posljednjh četiri bilo nokautom u prvoj rundi) dozvoljavaju mi da kažem da je Stipe Miočić već sada najveći teškaš u povijesti UFC-a, a nakon što pojas obrani i treći put, to će mu biti i službeno priznato. Stipe Miočić možda nije najomiljeniji ili najpopularniji prvak teške kategorije UFC-a u povijesti, ali je svakako najopasniji, a genetsku podlogu njegove granitne brade i stravično teških udaraca sa svakim pravom možemo tražiti negdje izmedu Dalmacije, Like i Korduna.

 

Robert Krnjić

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.